Vrijeme je za TRANSformiranje stvarnosti

Izloženost fotografiranju, ili preciznije portretiranju, u suvremenom je svijetu vidljivija nego ikad prije u povijesti umjetnosti. Od situacije gdje sami sebe slikamo, gdje nas prijatelji fotografiraju i snimaju, u našim mobilnim uređajima ili kamerama može se pronaći beskonačno mnogo fotografija koje bi trebale predstaviti idealnu sliku subjekta – skoro pa savršenu. Portretiranje kroz povijest ostavilo je velikog traga na zapadnu civilizaciju, dajući legitimitet portretiranoj osobi, označujući njezino bogatstvo, intelektualnu snagu i ovozemaljsku moć. Iako se može činiti da smo odmakli daleko od načina portretiranja naših renesansnih predaka, primijetit ćemo da se i danas na fotografiji bilježe oni simboli koje smatramo dijelom vlastitog identiteta. Međutim, koji su to simboli i motivi koji karakteriziraju LGBTIQ portrete? U vremenu razvoja queer kulture, prihvaćanja drukčijih oblika seksualnosti i ponašanja, norme i dalje uvjetuju određena krhka područja osobnosti, kretanja i doživljaja sebe. LGBTIQ identitetske kategorije iznova se grade, preoblikuju, dio su živog i složenog sustava svakog pojedinca. Ponekad iz kuta heteronormativnog shvaćanja izgledaju ‘čudno’ i drugačije, pa se čini neophodnim približiti ih takvom promatraču. Kao odgovor na temu transrodnog identiteta i njegovog ispoljavanja fotografkinja Nina Đurđević kroz seriju fotografija Pet i petnaest nastoji ukazati na neophodnost ukidanja etiketa i postojeće diskriminacije sa trans osoba.

Marginalizacija transrodne i transpolne populacije je nerijetko uvjetovana dominantnim društvenim, religijskim, političkim i tradicionalnim diskursom koji inzistiraju na homogenosti identiteta i njegovoj rodnoj uvjetovanosti spolom. U takvim je diskursima ‘biti muškarcem’ i ‘biti ženom’ striktno definirano te sve druge (LGBTIQ+) identitetske kategorije, iskustva i izražavanje bivaju getoizirani, a potom i negativno označeni. Rodne norme značajno formiraju ponašanje pojedinca u društvu i njegovo poimanje stvarnosti, te je stoga važno utjecati na njihovo dekonstruiranje. Aktivno djelovanje u promjeni percepcije o trans osobama (ali i o drugim identitetima) nameće se kao nužno, te nam je u tom kontekstu važno podsjetiti na fotografije Nine Đurđević koje će biti analizirane u daljem tekstu.

U fokusu Nine Đurđević portreti su trans osoba slikani svakodnevno u isto vrijeme: u pet i petnaest. Zadržavajući isti vremenski okvir autorica pokušava predstaviti aktivnosti koje se završavaju ili počinju u rubnom dijelu dana, označenom kao kraj radnog vremena ili početak onog slobodnog. Fotografije naizgled predstavljaju žene i muškarce u svakodnevnim aktivnostima: u šetnji gradom, dok čekaju prijatelje, u posjetu sajmu starina na Britancu, drže predavanje, završavaju preostali posao. Nina Đurđević u svojem vizualnom izražavanju nastoji iskustva transrodnih osoba prikazati kroz njihovu svakodnevicu.

Gradeći kompoziciju autorica zauzima treći plan, djelovanje je prikriveno: ona je u publici, iza drugih protagonista, i gotovo nikad direktno ne komunicira s portretiranim osobama. Njezin vizualni kôd ne definira ono što bi se početkom 20. stoljeća u američkom fotografskom diskursu moglo nazvati straight fotografijom. Ovaj termin korišten je kako bi se opisala maskulina, uspravna, neemotivna i dobro kontrolirana poza pri fotografiranju, a bio je povezan s tehničkom obradom, detaljima, oštrinom fokusa i realizmom. Kao oponent ovakvog pristupa nastala je queer fotografija, koja je propitivala i izazivala straight standarde krajem 20. stoljeća. Njezin je cilj bio dekonstruirati, demistificirati i destabilizirati mišljenje o straight fotografiji. ‘Poqueerivanjem’ straight fotografije uspostavljene su nove binarnosti. Straight je služilo kao drugo, protiv kojeg je njihov queer projekt konstruiran. Ovisno o poziciji gledanja queer tematika može biti shvaćena kao prvotna ili drugotna, kao ona koja pripada kanonu ili ona koja je na njegovim marginama. Djelujući na razini transrodne, ili u širem smislu LGBTIQ tematike, Ninini radovi imaju moć dekonstruirati svakodnevicu – demistificirati pogled na drugo i drukčije. Odnos koji se formira na fotografiji ovisi o nekoliko segmenata, koje Roland Barthes putem binarne terminologije definira kao studium i punctum. Studium označava kulturnu, lingvističku ili političku interpretaciju fotografije kakvu bi očekivao autor fotografije, dok punctum predstavlja osobnu interpretaciju promatrača, koji se stavlja u relaciju s prikazanim na fotografiji, narušavajući time društveni horizont studiuma. Izdvajanjem motiva u umu Spectatora (promatrača) motiv dobiva nova značenja, u kojima se prepoznaje punctum. Dakle, način na koji ćemo doživjeti fotografiju, njezine tematske okvire, motive i cjelokupan sadržaj, više nije samo pitanje studiuma već i gledateljevog znanja i iskustva koja utječu na percepciju. U tom kontekstu nam Ninini radovi mogu ponuditi vrlo raznolik i slojevit sadržaj koji nas uvodi u priču o trans identitetu.

Zanemarivanje prava manjinskih grupa (kao što su Romi, nacionalne i vjerske manjine, LGBTIQ i dr.) utječe loše na njihovu integraciju, što je nažalost slučaj i s trans osobama. Kroz demokratizaciju društva u kome živimo vide se pomaci, ali je neophodno preuzeti napore za otvaranje k drugim kategorijama spolnih i rodnih fluidnosti. Kada su u pitanju transrodne i transpolne osobe, pribjegavanje nasilju i diskriminaciji izraženo je više no u bilo kojoj drugoj identitetskoj kategoriji (gej, lezbijka, biseksualna osoba, queer). S tim u vezi transrodnost predstavlja oznaku osobnog doživljaja nadilaženja binarnih spolno-rodnih identiteta na relaciji muško-žensko. Navedeno nadilaženje često podrazumijeva dostizanje onog drugog polariteta ove binarnosti, dok u stvarnosti predstavlja tranziciju kroz različite oblike postojanja. Namjera Nine Đurđević bila je prikazati trans osobe kao cjelovite, zadovoljne u svojem tijelu i ostvarene. Ne želeći ulaziti u kompleksnu strukturu emocija i fizičkih promjena, autorica stvara fotografije za onu publiku kojoj je potrebno pokazati da bitnih razlika nema – da smo na kraju svi ljudi. Govori nam da u ovom svijetu za svakoga ima mjesta.

Fotografija nam pruža uvid u tjelesnost, putem koje se najpotpunije proizvode nematerijalna značenja tijela, koja možemo iščitati u seriji fotografija Pet i petnaest. Judith Butler smatra da osobe same proizvode vlastitu spolnost citirajući (ponavljajući, reproducirajući) Zakon koji predstavlja hegemonijski diskurs, dominantnu matricu mišljenja, ponašanja, vladajuću paradigmu. Identitetske kategorije (LGBTIQ+) prema Butler nisu jednom usvojene, a potom ponavljane, citirane, reproducirane. Zakon se iznova stvara kroz diskurzivne prakse onih koji bivaju stvarani njime. Identiteti se tako međusobno uvjetuju, omogućuju i proizvode. Zakon o kojem Butler govori ne nalazi se izvan, i ne dolazi prije ili nakon subjekta, nego je smješten u samom djelovanju subjekta. U kontekstu serije trans portreta objekti našeg pogleda (trans osobe), zabilježeni u svakodnevnim zadacima i aktivnostima, subjekti su koji iznova ponavljaju praksu, mišljenje ili Zakon, konstruirajući sebe kao muško ili žensko u svim rodnim i spolnim varijacijama.

Stoga, fotografije Nine Đurđević svjedoče o legitimitetu zauzimanja pozicije ‘muškarca’ i ‘žene’, kao i o rodnom pluralitetu, osnažujući trans osobe u potrazi za sebstvom. Vještim kadriranjem i skoro nevidljivim prisustvom, autorica prolazi kroz njihove aktivnosti i otkriva nam (za sada) segmente, djeliće njihovog univerzuma. Takav pristup heteronormativnom promatraču pruža mogućnost razumijevanja Drugog i drukčijeg od društvenih normativa. Fotografije oplemenjuju i proširuju postojeće viđenje transrodnih i transpolnih identiteta jer ukazuju na mogućnost djelovanja u znaku fluidnosti i pluralnosti rodnih identiteta. Uz dobre temelje i prvu fazu izvođenja projekt ima potencijal da se razvije u izvanrednu dokumentarnu iskrenu priču o trans osobama i osobnostima, koje će na temelju jedinstvenosti graditi povijest u mnogostrukosti vlastitih spoznaja kroz složenost stvarnosti koju živimo.

Projekt Pet i petnaest realiziran je kao autorski projekt Nine Đurđević i Zagreb Pridea, a predstavljen je u lipnju 2016. godine u sklopu Pride Weeka u galeriji Laval Nugent, te u Poreču u okviru festivala Homo fešta. Projekt će se u budućnosti proširiti na druge sredine – zemlje i gradove gdje će biti prezentiran te otvoriti diskusije s novim tematskim okvirima.

*Tekst je objavljen uz podršku Ureda za financijske mehanizme Europskog gospodarskog prostora i Norveškog financijskog mehanizma te Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva u sklopu projekta udruge Zagreb Pride – “Prema održivom pokretu za ostvarivanje LGBTIQ prava”

Fotografije: Nina Đurđević / više o autorici ninafotka.com

autorica teksta: Maja Broun (sve tekstove ove autorice za Vizkulturu možete pronaći na linku)